|
Gotovo da i ne postoji radnja koja ne zahtjeva barem malu dozu svjesnosti i odgovornog ponašanja, a samim time i sigurnosne kulture. Prilikom spominjanja pojmova poput sigurnosne kulture ili osobne sigurnosti, većina ljudi pomisli na prevenciju ili obranu od različitih oblika nasilnog ponašanja, zanemarujući pritom njihovu važnu ulogu u svakodnevnom životu.
Bez obzira radilo se o amaterskom ili profesionalnom sportu, hobiju, poslu ili nekim, naizgled nimalo ugrožavajućim, radnjama poput šivanja, kuhanja ili seksa, mogućnost neželjenih posljedica uvijek postoji. Iako ništa ne garantira apsolutnu sigurnost, jer ona ne postoji, posjedovanje i provođenje sigurnosne kulture te posljedice može spriječiti ili ih umanjiti. Međutim, spominjanje osobne sigurnosti i svjesnosti neki će protumačiti kao narušavanje njihovog osobnog mira, životne idile i blagostanja. Ili izravno obilježiti kao paranoičan način razmišljanja. Svjesno razmišljanje nije opterećivanje mislima da će se nešto dogoditi, već da postoji mogućnost za to. Nitko ne sjeda u auto i veže pojas s mišlju da će sudjelovati u prometnoj nesreći (iako, nažalost, ima i takvih), nego zato jer je svjestan učestalosti takvih događaja i svojim postupcima želi prevenirati neželjene posljedice, odnosno svoju sigurnost zadržati na najvišoj razini. A možda jednostavno ne želi platiti kaznu za nekorištenje pojasa ili slušati iritirajući zvuk signalnog upozorenja za vezanje pojasa, što je primjer “ubijanja dvije muhe jednim udarcem” i zadovoljavanja minimalnih sigurnosnih mjera, ali bez svjesne radnje. Životni moto “Meni se to ne može dogoditi!” ili “To se događa drugima.” vrlo je prisutan u današnje vrijeme. Ali, mala je vjerojatnost da je taj moto i dalje prisutan kod onih koji su se i jednom susreli s nekim oblikom ugroze.
SVJESNOST U PROMETU
“Motociklist prebrzo ušao u zavoj i sletio u osam metara duboku provaliju”, “Motociklist poginuo u prometnoj nesreći kraj Varaždina” i “Motorist koji je usmrtio ženu prošao kroz crveno” samo su neki od naslova koji su se isticali u medijima proteklih dana. Dolaskom lijepog vremena na prometnice se vraćaju motociklisti, a ove godine možda i više nego prijašnjih, željni vožnje nakon duge i hladne zime. Upravo je ovo vrijeme kada je potrebno biti iznimno pažljiv i ne vrijedi samo za vozače motocikala, nego i sve druge sudionike u prometu. Već prvi sunčani dan ukazao je na to da je svijest o sigurnosti u prometu na poražavajuće niskoj razini, o čemu, na žalost, svjedoče napisi u crnim kronikama.
Iz perspektive motociklista možemo razumjeti užitak radi duge apstinencije od osjećaja koje pruža vožnja na motociklu, ali upravo nakon duže pauze treba biti posebno pažljiv. Zanemerimo li činjenicu da vozačke vještine nisu na razini onoga što smo 'pospremili u garažu' s prvim hladnim danima, važno je znati da gume na asfaltu, koji je još vrlo hladan, drže loše. Možda najvažnije na što treba obratiti pažnju jest činjenica da su se drugi sudionici u prometu tijekom hladnih dana odviknuli od motocikala koji se prometnicama kreću na specifičan, često agresivan način. To znači da će vozači osobnih automobila te dostavnih i teretnih vozila možda s manje pažnje provjeravati 'mrtve kuteve' prilikom prestrojavanja, a poznato je i da je vrlo lako previdjeti siluetu nadolazećeg motocikla u prometu. Pješaci su također zaboravili na ta nevelika, ali često brza vozila pa s manje pažnje pretrčavaju široke prometnice.
Nažalost, zbog nedostatka sigurnosne kulture mnogi će odmahnuti rukom na ova upozorenja, ali i na priče o poginulim motociklistima ili pješacima, koje dolaskom toplih dana pune stupce dnevnog tiska. Nadamo se da nećete biti među njima već uz dužnu pažnju prepoznati ovo vrijeme kada u prometu zbog 'buđenja' motociklista treba biti pažljiviji. Velik je broj čimbenika koji uvjetuju sigurnost u prometu, a svaki je sudionik u prometu, bez obzira radi li se o pješaku, biciklistu, motociklistu ili vozaču osobnog ili teretnog vozila, odgovoran za svoju, ali i sigurnost drugih sudionika.
Negativni komentari koji se pojavljuju nakon prometnih nesreća koje su uzrokovali, ili u kojima su sudjelovali motociklisti, nerijetko su usmjereni upravo prema njima. Međutim, bilo kakva generalizacija nema smisla, jer je svaki sudionik odgovoran za svoju, ali i sigurnost drugih u prometu.
Potrebno je samo shvatiti da sigurnosna kultura i svjesnost nisu alati koji će se izvući iz džepa kada se ukaže potreba za njima, već način života odgovornih i savjesnih ljudi, kojih je, nažalost, premalo. Pincipi sigurnosti i svjesnog razmišljanja primjenjivi su na sve radnje u svakodnevnm životu. Potrebno ih je samo na vrijeme shvatiti i početi primjenjivati za dobrobit svih.
autor: Mario Korizma
Tagovi: motocikli | sigurnost u prometu |
